Poruka sirom Zagreba!!!

0
1136

Moje Postovanje

Zamolio bi najljepse, sve pojedince, koji budu ovo citali a da su gradjani Zagreba da mi izadju u susret & pomognu da dodjem do nekih konkretnih odgovora u mom istrazivanju geografskih toponima na podrucju Hrvatske!

Interesuje me sledece: Iznad grada Zagreba postoji park prirode Medvednica.
Medvednica se po prvi put spominje 1242. godine u Zlatnoj buli Bele IV pod imenom Medwenicha, kojom se Zagrebu daruje posjed u gori. Ime Zagrebaèka gora koristi se od 19. st. u vrijeme apsolutizma kada su gore dobivale imena po gradovima i naseljima, što je ujedno oznaèavalo šumu u vlasništvu grada.

U srednjem vijeku povijesna zbivanja oko Medvednice vezana su uz Medvedgrad i Susedgrad, te kaštel u Gornjoj Stubici, kao i uz urbane jezgre današnjeg Zagreba: Gradec i Kaptol. Sela podno padine spominju se po prvi put u 13. st.: 1201. Èuèerje; 1209. Donja Stubica, Stubièke Toplice, Marija Bistrica i Bistra; 1217. Vrapèe i Granešina; 1242. Mikuliæi; 1287. Podsused; 1317. Markuševac i Graèani; 1321. Vidovec; 1326. Bidrovec; 1342. Stenjevec.
Iz baroka i klasicizma ostali su nam plemièki dvorci i kurije iz Gornje Bistre, Jakovlja, Gornje Stubice, Šestina, Vugrovca.
Od davnina se na prostoru Medvednice poèinju koristiti prirodni resursi, npr. kamen za gradnju kuæa i drvo za ogrjev. Željezo se talilo vrlo rano u 13. stoljeæu, o èemu svjedoèe tragovi peèi za taljenje (Rudnica i Pustodol). Postoji i rudarska odredba o vağenju soli u Slanom potoku u 14. stoljeæu. Sol je tada služila i kao platežno sredstvo. Malo je poznat podatak da se nekad na Medvednici vadio ugljen. U 18. stoljeæu otvoren je rudnik ugljena kod Gornje planine. Na prostoru Rudarskog vrta u rudniku Zrinski u 16. stoljeæu se vadilo srebro, a u 18. stoljeæu se srebro vadilo u Francuskim rudnicima.

Na medvednièkim potocima bilo je nekad mnoštvo vodenica; mlinova, pilana, a na blagim medvednièkim obroncima oduvijek su se stanovnici bavili zemljoradnjom, vinogradarstvom i voæarstvom.

Bliznec je vrlo staro naselje. Najprije je pripadalo Medvedgradu, a sredinom 13. st. Bela IV ga daruje dominikancima (tada se zvao Blizna). Na potoku Bliznecu nekad je bila mlinarska kolonija gdje se vodenièarski zanat njegovao iz generacije u generaciju.

Da dodjem do krajnosti & do konkretnog pitanja, meni interesuje sve sto moze da se izcrpi iz Vase struène literature sto bilježi o Markuševac i Graèani, koji se po prvi put spominju iz 1317. godine!

Kako je nastao Markusevac?
Po kome nosi ime?
Ko ga je osnovao?
Poalzim najvjerovatnijom prepostvkom da mu je dato ime po nekom koje nosio prezime Markus(sh)!? Odnosno, odnosno sina Markusevog a “-ac” je dodatak!
Zelim da znam da li postoji neki spomen neke stare hrvatske povelje toga mjesta, dje su popisana muska imena ovih Markus(sh)a)?
Ko je bio taj Markusev & njegovi prvi stanovnici?
Odakle su dosli prije naseljavanja na ovom mjestu, odnosno, njihovo porijeklo?
Da li danas tu zive neki koji se prezivaju Markus(sh)i?
Znam da ima danas ljudi koji nose prezime Markus(sh) u Zagebu! Takodje su & oni dobrodosli da mi se odazovu!!! Zelio bi znati & njihovo porijeklo?
Interesuje me sva istoricka zbivanja u krugi 1317.godine, vezano za Markus(sh)evas & njegovu najblizu okolinu?

Uzgredno da & dodadnem podatak o potoku Markuševac koji izvire nedaleko od planinarskog doma «Puntijarka» na 991 m. Kraj potoka Markuševca nalaze se dva jaka izvora, Mrzljak Srednji i Mrzljak Donji . Svoj tok završava utokom u potok Štefanec.

Unaprijed se visoko zahvaljujem & s postovanjem, Markus Sasa

Sasa Markus
Göteborg, Sverige
[email protected]

1 KOMENTAR

  1. Pošto pises istoriju preporucila bih ti knjigu od Ranke Velsanke. Nalazi se i u Vatikanskoj biblioteci. Nazi “Srpsko-keltske paralele” Pozdrav.

    zagreb
    bih

  2. Moje postovanje

    Gospodji ili gospodjici se zahvaljujem na preporucenoj knjizi, oko koje sam se raspitivao, & informativno mi prijateljica Zaklina – Zaki ovog foruma prisla u pomoc nesto vise oko toga (bratski joj hvala). Vi mi samo potvrdite, vezano za ovu knjigu: Da li je to ovo o cemu Vi govorite? =

    “Kada je krajem prošle godine dr Ranka Kuiæ(75) objavila knjigu studija o srpsko-keltskim jezièkim paralelama (“Crveno i belo”, Glas srpski, Banjaluka), naša kultura i nauka dobili su kapitalno delo iz oblasti paleolingvistike, nezaobilazno u ozbiljnijim istraživanjima etimologije srpskog jezika. Kako recenzent kaže, gospoğa Kuiæ otkrila nam je davno zasut put od Vejzla (Velsa) do Pomoravlja, pokazavši nam njegove divne ploèe – stare reèi. Knjiga je plod višedecenijskog nauènoistraživaèkog rada, koji je zahtevao ne samo poznavanje istorije i kulture Kelta veæ i veæine indoevropskih jezika. Sastoji se iz dva dela, u prvom je prikazana geneza istraživanja, lingvistièka metoda obrade reèi, u drugom je Ranka Kuiæ nadahnuto i vešto pretoèila drevnu keltsku poeziju na naš jezik.”

    Ja sam rodjen & zivim u svedskoj, tako da nemam tog pristupa nase literature u tom obima kao sto Vi imate, na Balkanu! Svakako cu da se potrudim narednog ljeta da pronadjem ovu knjigu. Nema knjige koja nije dobra a vrijedna da je covjek ne procita, kako bismo razvijali Nas um.

    Neznam odakle ste gospodjo/ gospodjice primili utisak da pisem istoriju!? Istina, ljubimac sam starina, istorije, arheologije, rodoslova, porijekla itd. Ne pisem ja istoriju niciju, iako bi to mogao da uradim.
    Vec, stoji cinjenica da prikupljavam ogromnu gradju, koja bi trebalo svrstati po metodologiji, koja bi sacuvala tradiciju o precima, utvrdila srodnost & pripadnost pojedinim ograncima & obezbjedila kontinuitet u roduslovu porodica. Da ne bi potamnio nekadasnji sjaj slavnih predaka, bogatu tradiciju & ogromno znanje iz glava brastvenika & arhiva, pretocio bi u svojoj monografiji.

    Duzni smo da pretke cijenimo, da ih ne zaboravljamo, nego da nasa sjecanja na njih ostanu trajno, jer su oni bili neumorni borci za slobodu & ljepsu buducnost svojih pokoljenja u koja spadamo & mi.

    Rijetko ko od nas zna sto podrobnije o svom pradjedu, cukundjedu, ili o nasim jos daljim precima. O njima, nazalost, mi nemamo nikakvog sigurnog pomena, osim narodnog predanja. Da su nasi preci beljezili vaznije dogadjaje & zbivanja iz njihovog zivota & rada, ili pak, da je to neko drugi za njih cinio, mi njihovi potomci bi danas jos ponosniji na njih bili. Na temelju ovakvih podataka, koji daju vjernu sliku neprekidne borbe & sudbonosnih trenutaka nasih predaka, vjerovatno bi & Isorija kao naucna disciplina; kojoj je jedini zadatak da gaji istinu, & da nas upoznaje sa prosloscu, imala o njima bar nesto vise da kaze. Zna se, da su narodna predanja ponekad vrlo ziva & pouzdana. Ona se kao takva mogu uporediti sa podacima iz istorijskih izvora, ali samo onda kada drugih sigurnijih podataka nema.

    Nije slucajno, da je nase poznavanje proslosti svojih predaka vrlo oskudno. Siguran sam, da svaki covjek nosi u sebi neodoljivu zelju da sto vise sazna o svom porijeklu. Takvo saznanje je nesumljivo od velikog uticaja na medjusobno zblizavanje ne samo ljudi nego & naroda. Razlozi za nase slabo poznavanje proslosti sigurno leze u tome, sto tesko materijalno stanje, uzburkano vrijeme u kome se zivjelo, & jake neprijateljske snage nisu dopustale, da se saznanje o njima bazira na temelju pisanih dokumenata.

    Za kraj bi Vas ponovo zamolio, ukoliko budete znali da mi odgovorite na moju prvu poruku, vezano za Markusevac, bio bi Vam neizmjerno zahvalan! Ili ako neko znade iz Zageba od Vasih susjeda, prijatelja da Vam nesto o tome isprica. Da li biste za umene ucini & to da svratite do gradske biblioteke u Zagrebu & pogledate sta o tome pise u literaturi? Unaprijed se visoko zahvaljujem, svako dobro zelim.
    s postovanjem, M. Sasa

    P.s: Nezaboravimo da & mi pisemo istoriju kao & nasi preci, jer su oni bili neumorni borci za slobodu & ljepsu buducnost svojih pokoljenja u koja spadamo & mi. Tako bi trebalo & mi Nasim pokoljenjima!

    Sasa Markus
    Göteborg, Sverige
    [email protected]

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here