Trazim drugove oficire AŠRO Zadar 1969.god.

I ja završio 36. klasu, ali u kolovozu 1969, pa ostao u AŠRO kao dipl.ing.el. na izradi učionice za programiranu nastavu-završio ju, pa otišao kući 10.02.1970. Komandir baterije mi je bio kapetan Božo Petkovski, divan čovjek, a komandir voda Sokolović. Imam popis svih ljudi iz mojega voda, haubice 122 mm. Poslije vježbao na Slunju, došao da kap. I klase. Neaktivan u agresiji 1991. Piši ako te još nešto zanima. Ja sam sada umirovljenik…

jaz sem še malo starejši in sicer 31 kllasa v letu 1966/1967. Tudi sam želim , da bi se mi še kdo oglasil spomnim se stažista Lesarja iz Ljubljane . Mogoče bom imel kaj sreče.

Malačić Ivica,dipl.ing.el. umirovljenik i rez.art. kap. I.kl. z d r a v o mirno .
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Učionica za programiranu nastavu je složen i kompliciran projekt i zalogaj, stari. Kako si ju tada postavio, kapetane, kada je od sadašnje kompjuterske tehnike ,koja je na raspolaganju, tada malo bilo el.komponenata za aplicirati. Tadašnji začeci komjuterizirane nastave su se nazirali sa uvodjenjem respondera. U vojnoj obuci je sve skupa malo drugačije, zasnovano na vojnoj tehnici i doktrini pojmovanja obuke, od klasičnog nastavno odgojno obrazovnog rada u državnim školama 70-tih god.

Da nisi prekidao obrazovanje na usposabljanju oficira teritorialne odbrane 1990. sada bi vjerovatno bio major ako ne p.pukovnik ili pukovnik general druže. Jel´te? Kao i ja , neaktivan u agresiji 1991. nemaš izgleda više aktivne vojne uloge. Ja ne idem više ni u Dom JNA na plesove, ako uopšte više postoje, niti u vojne hotele na nedeljske ručkove sa aktivnim oficirima, toliko da sam bar održavao bilo kakav kontakt sa oficirskim krugovima, ne bud trebalo dobro došlo u eventaelnom budućem ratu itd itd sa onima sa kojima bi živote gubili rame uz rame itd itd

Drugar, šta misliš, da li je još uvijek parkiran onaj stroj nešto kao corvette ili dogge sa 8000cm
na Kolovare u blizini hotela u Zadru pokraj obale mora; dali upali ili ne, nije ni bilo ni tada bitno, samo da se kibicima cijedila slina na samo pogled na taku robusnu makinu, vjerovatno uveženu iz Italije, brajko moj.

Srdačan pozdrav druže moj i hvala za tvoje častitljive redove, koji se lahkotno čitaju.

Zdravo mirno spoštovani gospod Gregorič Henrik iz Slovenije, lepo da ste se oglasili. Ste se vi vadili na Udbini u Liki. Jaz nisem snel petnajst dni skafander kacigo z glave za časa vežbe pred koncem obuke , katera je bila veljala kot za pridobitev vojnega čina, katerega sem jaz pridobil na vojni vežbi 1970. v Kičevu v Makedoniji, in sicer čin p.poročnika po treh mesecih stažiranja. Takrat smo 1969. udeleženci AŠRO v Zadru , jaz kot profesor, po zaključku stažiranja končali vojno obveznost po enajstih mesecih vojne obuke .

Jovo Cvetković umirovljenik profesor rez.art. kapetan I.kl.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dragi Jovo, javi se gdje si što radiš?

Pozdrav iz Zagreba
Ivica Malčić frez, art kap. I kl.

Poštovani gospon IVICA MALČIĆ frez, art. kap. I. kl.

Drago mi je moj dragi Ivica da si našao malo vremena i da si mi se drugarski javio preko bloga rezervnih oficira nekadašnje Yugoslavie.

Mogu li te malo zamoliti, da nam malo istražiš preko poznanstava, da nismo rezervni artiljerijski kapetani I.kl. padli direktno u čin majora, koliko sam sam malo obaviješten o činovima vojske Hrvatske .
Po novom sistemu usposabljanja oficira Slovenije, izgleda da kapetani, koji ispune uslove za napredovanje, padaju direktno u viši čin , na položaj i čin majora, tako da mi, koji smo već bili unaprijeđeni u čin rez.art.kapetana I.kl. bi po mojem mišljenju morali biti već raspoređeni automatski u čin rez.art. majora, jer su već kao kapetani I.kl. i komonadiri 1.bat. itako bili automatski zamjeniki majora i zamjenjivali i bili odgovorni na položaju majora komandanta divizije odnosno puka u njegovoj odsutnosti. Ja sam već bratu govorio da nemam svečanu uniformu sa majorskim epoletama, da bi mu poslao sliku za sjećanje u familiju, i ako imaš gospon Ivica kakovu mogućnost nabave majorske uniforme, šta misliš, koliko bi stala i gdje bi ju mogli nabaviti, jer oficirske trgovine za nakup oficirske opreme već dugo nema više na Masarykovoj ulici u Ljubljani, srušena je.Po mojem mišljenju to ne bi bila slaba stvar, pošto niti sam nisam puno zainteresiran, vjerovatno dijeliš moje mišljenje.

U penziji sa obavezama uzimanja terapije, koju zahtijevaju doktori Univerzitetnog kliničkog centra Ljubljana, tako vjerovatno neću morati do vas u Klinički centar Rebro. .. da prebrodim poteškoće.
Ako slučajno gospon Ivica imaš nešto skraćeno mini od instant gotovih rješenja modernog programiranja u okolini windows 10, bi te uljudno zamolio, ali nije niti hitno niti nužno niti potrebno, na ljubiteljskoj bazi moj gospon rez.art. majore Ivica.

Imaš li moguće kakvih kontakata u Društvu (rezervnih) oficira Hrvatske.

Pozdrav iz Ljubljane. Professor Jovo Cvjetković rez.art.major

Druže Malčiću dali se sjećaš Kotura sa kojim si djelio klupu u učionici.
Živim u Opatiji i puno te pozdravljam.

Poz drugovi. Sa vama sam zavrsio rez. skolu sjedio sa Malcicem u ucionici, a povremeno sam ga mjenjao na pozarstvu kad mu je dolazila djevojka i roditelji koliko se sjecam. Zivim u Opatiji u penziji od ,92 godine. Svjetkovicu jesi li ti iz Like koliko se sjecam. Poz od Dusana Kotura.

POŠTOVANI DRUGOVI OFICIRI ,
gospodine Ivica Malčić iz Zagreba, gospodine Dušane Kotur iz Opatije.

Uspjelo nam je, uspostaviti kontakt, zahvaljujući objavi 20.oktobra 2014. u rubrici na portalu Tražim prijatelje i rođake, digitalno preko browsera na internetu.
Pridružio se je 28.februara 2019. i gospodin Henrik Gregorič našoj rubrici, sa svojim sjećanjem na dane provedene na vojnoj obavezi u XXXVI klasi AŠRO u Zadru. SP.
2.decembra 2020. se je pridružio i gospodin Dušan Kotur . Srdačan pozdrav gospodine od Jove Svjetkovića.U Liki na vježbi kacigu druže moj nisam skidao cijelih 12 dana i noći sa glave, niti kad sam išao u Jošane po rakiju generalu armije Veljku Kadijeviću, Komandantu Generalštaba Jugoslavije . .. …

Mi smo pokrenuli spomine na AŠRO Zadar sa našim sjećanjima.

Drago mi je bilo, sjećati se zajedno sa vama vojničkih i oficirskih dana, provedenih na Bokanjcu, okolici, i Zadru.

Spoštovani gospod Henrik GREGORIČ, oficir XXXI klase AŠRO Zadar,

poštovani drugovi, oficiri i kadeti oficirske škole AŠRO u Zadru:
dipl.inž.el. umirovljenik Ivica MALČIĆ frez, rez.kap.I.kl, art.major iz Zagreba,
umirovljenik gospodin Dušan KOTUR rezervni oficir iz Opatije,

ponovno na stranici srdačno pozdravljeni .

Covid 19 i corona virus nam zagorčavaju život, kao kuga, mnogih više nema među nama. Ja sam se već vakcinisao sa cjepivom Moderna i još živim, što i vama od srca zaželih, da se javite, kako ste g. Ivica MALČIĆ u Zagrebu, kako je g. Dušan Kotur u Opatiji sada. G. Henrik Gregorič vi ste verjetno v Sloveniji, zato u slovenščini zaželih lep dan, dobro zdravje, in da se še javite tovariš iz vojaških šolskih dni .
Kada čitam sjećanja i spomine napisane iz vaših pogleda na oficirske dane provedene u armiji, moj dragi gospodine Ivica, me ponovo privuklo vašim javljanjima na portal. Ja sam sasvim bel i osijedio, što od provedenih dana u bolnici zbog opercija, što od ljeta života druže moj ; bez obzira da se ne poznajemo i da ne poznam ni g. Dušana Kotura niti g.Henrika Gregoriča, prevlada onaj osjećaj drugarstva i pripadanja , tako g.Kotur javite se kako je, svom Svjetkoviću sa portala. U Opatiji sam dobro ručao u lokalu gdje su svirali : Vino amaro .. . ne mogu se sjetiti koji, vjerovatno vaši domaći(ni), na proputovanju u Mošćeničku Dragu davnih osamdesetih godina. Zanima i mene, koji čin imaš i kako ste sa g.Ivicom prelisičili dežurne, da je G.Malčić mogao bježati van iz kadetnice. Ja sam drugovi moji za svako bježanje u grad u tjednu preko ograde dobivao redovnu kaznu, morao sam se jako potruditi oko toaleta, a subotom i nedjeljom kada sam se družio na kupalištu u kupaćim gaćicama sa poznanicima iz Slavonskoga Broda, koji su ljetovali u Zadru, isto sledovanje sam dobivao jer sam zakašnjavao i u učionicu, isto i sa drijemanja na klupi u parku na nastavu obuku majora Srbe Jovanovića. Nismo svi na istim oruđima usavršavali tehniku ratovanja kao Malčić i Kotur na haubici 122 mm. Na kateri haubici ste vi g.Gregorič vadili PEGAZO, ste vi tudi morali po noči se orientirati do zdenca Diklo proti Poličniku sa
kompasom in . .. sem malo pozabil strokovni izraz za vse skupaj . Tudi imen vseh iz razreda se ne spomnim, g.Malčiću čestitke za zapomnjene vse kolege oficirje in tovariše iz razreda. Jaz sem vadil na haubici 155 mm ,pogosto imel terenske učne ure na Bokanjcu . Stažist iz Ljubljane Lesar, katerega se spomnite, ni še vzpostavil kontakt z nami, mogoče v bodoče . . g.Gregorič. Zanima tudi mene kateri čin imate in drugo.

Ljubljana, 7.10.2021. Umirovljenik prof.kapetan I.kl. Jovo CVJETKOVIĆ, rez.art.major

Jednako drago bi mi bilo, ako me potražite i na http://www.facebook.com i pridružite se kao poznanici. Jovo Cvjetkovic Ljubljana

Komaj danes sem opazil odgovor na moj komentar, zato bom tudi danes odgovoril na nekaj vprašanj. Jaz sem vadil in stažiral v Sarajevu na haubicah 155, na zimsko streljanje smo odšli v Bosansko grahovo in preživeli logorovanje pri -31 stop celzija , spali smo zunaj v hišicah iz snega pokrite s cerado , nobeden ne verjame , da nam sploh ni bilo težko. Ko sem prišel domov sem bil razporejen v TO Slovenije , do konca aktivne službe in imam status udeleženca in vojnega veterana s činom kap. 1 . klase. Vsem povem , da sem ponosen , da sem v AŠRO opravil dragoceno življensko izkušnjo .

Komaj danes sem opazil odgovor na moj komentar, zato bom tudi danes odgovoril na nekaj vprašanj. Jaz sem vadil in stažiral v Sarajevu na haubicah 155, na zimsko streljanje smo odšli v Bosansko grahovo in preživeli logorovanje pri -31 stop celzija , spali smo zunaj v hišicah iz snega pokrite s cerado , nobeden ne verjame , da nam sploh ni bilo težko. Ko sem prišel domov sem bil razporejen v TO Slovenije , do konca aktivne službe in imam status udeleženca in vojnega veterana s činom kap. 1 . klase. Vsem povem , da sem ponosen , da sem v AŠRO opravil dragoceno življensko izkušnjo .

[email protected]
Pozdravljeni ,minilo je nekaj časa od vaseg zadnjeg javljanja na portal. Hvala, za interesanten komentar. Opravicujem se gospon Gregoric za moje odzive, napisane malo v slovenscini malo v srbohrvasčini. Upam da je tako bilo prav. Rad bi povedal, spostovani drugovi oficirji AŠRO Zadar, in se spomnil mojega logorovanja v Udbini, na katerem sem celih 12 dni neprestano nosi in imel šlem na glavi, tudi po noci, toliko sem se bal bojevih glav za haubicu 155 mm, katere so tehtale 50 kg, vredne pa so bile vsaka za enega ficota, tedanjega avtomobila.