GROB NA GUVNU

U VREMENU PROSLA STARA,
NA VRH BRDA KRALJSKIH BARA.
ZIVIJO COVJEK JEDAN
DOBAR RADNIK & UGLEDAN.

DOSAO JE U TO SELO,
MLADO MOMCE NEDOZRELO.
VASPITAN JE TAKO BIJO,
NISTA TUDJE NIJE HTIJO.

DA DRUGIMA DRVA NOSI,
I LIVADE TUDJE KOSI.
CUVA STADA NA BULJUKE,
I OGRIZA ZIVE MUKE.

KOLIKO JE SAM SEBI,
TOVARIO BREMENA.
DUBOK TRAG SU OSTAVILI,
KONOPCI NA RAMENA.

SNAGU TROSI, NOVAC SKUPI,
I PLANINU JEDNU KUPI.
BJESE NJEMU ZELJA VAZDA,
DA POSTANE SAM SVOJ GAZDA.

NAJZAD OVAJ GOROLOMAC,
POSTEN VRSTAN CRNOGORAC,
NA IMANJU U PLANINI,
SAGRADI SVOJ DVORAC.

PO ZAKONU PRIRODNOME,
STIZE DANAK DA SE ZENI.
DA SVOJ ZIVOT SIROMASNI,
I MOMACKI ON PROMIJENI.

UZE CURU ZGODNU, MLADU,
DIVNA STASA, LICA BJELA.
VITKA STRUKA, PONOSNOGA,
LJEPOTICA VISOKA KO JELA.

DOBRA RODA, ZNANOG BRATSTVA,
I PLEMENA, TO ZAISTA.
AL, U PORODU ETO SRECA,
NE MOGASE BITI SVAKOM ISTA.

SA SVOJIH DESET PRSTA
ZARADIO BJESE DOSTA.
S MNOGO ZNOJA & POSTENO,
DOMACINSKA KUCA POSTA.

SVRACALI SU KOD NJIH LJUDI,
NAMJERNICI PRILAZNICI.
I U VREMENU RATNIH DANA,
IZBJEGLICE & RATNICI.

SVAKOG SRETI, SVAKOG GOSTI,
SVESRDNO GA ON ISPRATI.
I ONOME KOM KONAK TREBASE,
U SVOJ DOM GA ON SVRATI.

U RUZE SU TUDJA SRECA,
TAKO UVIJEK MORA BITI.
KAD ODRASTE DRUGI UZME,
S NJOM SVOJE DVORE KITI.

TIHIM GLASOM PRIZVA ZENU,
DA MU NA CAS BLIZE PRIDJE.
NECU DA ME POSLE SAHRANITE,
NI U JEDNO GROBLJE NIGDJE.

TU DJE PROSU MNOGO ZNOJA,
TU DJE OSTA SNAGA MOJA,
GDJE SMO VRLI MNOGO ZITA,
DJE SE OMRCA & OSVITA.

SVE CE OVO TUDJE BITI,
IME CE SE DRUGO DATI.
MOJE MUKE MOJE PATNJE,
DRUGI NIKAD NECE ZNATI.

ALI CE SE MJESTO GUVNA,
GROB MIJATOV VJECNO ZVATI!

Sasa Markus
Göteborg, Sverige
[email protected]