Prijatelji iz Prvomajske ulice u Zemunu

0
1401

Ah ta davna Prvomajska ulica! Sve ove poruke koje sam procitala vratile su me u vreme moga detinjstva i mnogih lepih uspomena iz 1950-ih I 1960-ih godina. Ulice oivicene lipama I kestnovima, miris jorgovana iz poprecnih ulicica, saksije sa cvecem na prozorima, graja dece koja se razdragano igraju na travnjacima izmedju trotoara I ulice; tate I dede sede na klupicama ispod raskosnih krosnji I “bistre” politiku; mame, bake, tetke i strine stoje ispred kapije ili na prozoru, I nadziru decu, po malo ogovaraju, I razmenjuju najnovije mustre za strikanje I vez. Znam vrlo dobro da je tu bilo I teskih situacija, nemastine, briga… ali prepiska koju sam nasla na ovom sajtu mi je probudila samo ova lepa secanja. Hvala vam svima!
Mi smo ziveli na drugom kraju Prvomajske, blize Kalvariji. Kada je mama radila drugu smenu, tata me je vodio na Kalvariju da gledamo kako se pale svetla po Novom Beogradu – pretpostavljam da mi skrati vece bez mame. Kada sam posla u skolu Petar Kocic, prolazila sam pored apoteke; odmah uz apoteku je bila tabla gde je pisalo velikm slovima Marija Bajat, Babica. Za mene je to bila vrlo tajnovita kuca: gospodja-Marijino ime je uvek izgovarano istiha, tetke u komsiluku su pazile da se mi deca tu ne muvamo pre nego sto bi zavrsile recenicu I nastavile razgovor. Mi decurlija nismo marili; vise smo bili preokupirani sa nekoliko drugih kuca gde su ziveli decaci koji su uzivali da nas uplase I pojure kada prolazimo pored njihove kuce. Naucila sam ubrzo kada je korisno da predjem ulicu na drugu stranu da izbegnem moguce neprijatnosti, na primer u okolini kafane Morava.
Bioskop Sutjeska je bio nas prozor u svet. Bukvalno! Filmovima su uvek prethodili zurnali; po nekad su to bili “crtaci”, po nekad najnovoji dogadjaji, a po nekad oba. Da li se secate kako su najnoviji dogadjaji u pozadini uvek emitovali klasicnu nuziku, obicno Smetaninu Vltavu ili klavirski concert u B molu od Cajkovskog? A onda kada je poceo “pravi” film, svi smo se utapali u svet fantazije, herojstva, misterije….
Moj najomiljeniji kutak je bila poslasticarnica u nasem komsiluku. Niko nikada nije mogao da napravi takvu bozu ili sladoled! Niko na celom svetu! I dan-danas mislim na drugarstvo koje smo tu formirali I negovali – dok se poslasticarnica nije zatvorila I vlasnici se otselili iz Zemuna.
A prosle su silne godine od tada. Zadnji put kad sam prosetala po Prvomajskoj ulici ta carolija je nestala. Deo gde smo mi ziveli vise ne postoji, ljudi koje bih tako rado volela da sretnem I popricam otselili su se po raznim Karaburmama, Tasmajdanima, Blokovima ili pak se rastrkali po svetu. Po nekad pokusam da nadjem te moje prijatelje iz detinjstva koristeci razne kompjuterske aplikacije, ali slabo uspevam – a mozda nisam dovoljno uporna, mozda su mnogi iz moje generacije “preskocili” kompjutersku groznicu, mozda nas po malo I nestaje…
Sve vas koji ste bili deo mog detinjstva u toj davnoj Prvomajskoj ulici pozdravljam I zelim vam mnogo lepih I radosnih secanja!

Mira
Los Angeles, USA
[email protected]

1 KOMENTAR

  1. Taj deo Prvomajske koji pominjes vise ne postoji. To su u stvari bile kuce proteranih Nemaca. Gornji deo od kalvarije je srusen i sagradjene su zgrade sto i ti navodis da si videla. onaj deo koji je ostao takoreci citav naslednici Nemaca iz C. Gore i Ostalih planinskih predela cekaju da dodje neki Nemac da im okreci kucu. Do sada nisu popadale samo zbog solidne Svapske gradnje. Pozdravlja te Zika iz Ugrinovacke u Zemunu

    Zika Martinovic
    Zemun Srbija
    [email protected]

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here